utorak, 30. studenoga 2010.

još jednom o bušenju

Nikako se riješti ove teme.
Problemi nastaju u percepciji sportskog smjera, "kvazi" klasike, zapravo uređenog dugog sportskog smjera i "prave" klasike, smjerova što su nastajali prije upotrebe svrdala ( spitova ) u dugoj stijeni, otprilike do sredine 80-tih godina prošlog stoljeća.

O sportskom smjeru neću sad pisati jer mislim da je tu svima sve jasno, idem na "kvazi klasiku":

Pravi primjer takvog smjera je tu u blizini, u Omišu, o "Freedom"-u je riječ. Što je večini potrebno za penjanje? 15-tak ukapčanja, eventualno kaciga i vrečica magnezija. Pravi opis smjera i ne postoji, nema izrazite linije koju treba slijediti, dovoljan je visualni kontakt sa sljedečim svrdlom a ako ga ne vidi nastaju problemi. Tko tu nosi rezervni klin, pitam se gdje bi ga i zabio ako slijediš ideja prvih penjača.

Kako bi izgledala "prava" klasika? Primjeri su "Come back",  "Come back u stropovima", "Melkov" i "Zvonkov", svi na Kozjaku, nedaleko. Klasici imaju opise i skice, obavezno.
Penjati ih treba bez čokova i friend-ova, jer to je isto što i koristit svrdlo, malo slabije ali je jednako moderno. Koristiti klinove, karabinere bez kompleta, za uže ueti jednu ili dvije jedanaestice, umjesto friend-ova korisiti kajle ( drvene klinove ), po mogućnosti penjati bez pojasa, direktno navezan bulinovim čvorom i znati koristiti Dulfer-tehniku za silaz niz uže. Ne vidite sebe u tome. Pa naravno, tko to više radi?

Evo nekih sjećanja, usporedbi.
Uzmimo "Mosoraški smjer" u Paklenici. Još uvijek je klasik ali je prespitan i dobio je, po meni, na ljepoti. Penjao sam ga prvi put u svojoj školi prije 30-tak godina i ponovo kad je prespitan. Uživao sam u njemu.
Sada je izlizan ne zato što je prespitan pa se više penje, uvijek se penjao naveliko.
Isto važi i za smjer "Brid za mali čekič", također u Paklenici. Prespitan nije izgubio na kvaliteti, dapače, ispravljene su neke "pogreške" pa uživanje u ljepoti stijene plijeni. Uvijek se sjetim kako je u originalu izgledalo drugo osiguravalište. Prvi penjač bi došao do osiguravališta u pukotini s jednim poluzabijenim klinom i borom ( vrsta ekspanzivnog klina, samo 1 cm u stijeni ). Po dolasku drugog nastavljalo se nabacujuću jednu gurtnu na glonđu 1,5 metar lijevo. To je ruski rulet, kamo to vodi?

Da zaključim: ako mislite da su friend-ovi i čokovi klasika, grdno se varate. Svrdlo ( spit ) nam omogućuje samo siguran pad, sigurno sidrište, sigurnu penjačku budućnost, problem u stijeni i dalje ostaje  u vama.
Da, zamalo zaboravih, koja je razlika između klina i svrdla (spita )? Jedan je zabijen u pukotinu a drugi u izvrdanu rupu u stijeni. Velike li razlike!


Uz kavu bi mogli o ovome pričati kako spada pa kažem, zašto ne!

P.S.

Nagradno pitanje: kako izgleda poznati "mosoraški" klin?

Nema komentara:

Objavi komentar