ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

Epilog

Godina dana poslije ....

Je li moguć povratak? Ne.
Moguć je jedino novi početak!

Zatvaram posljednju stranicu završene priče, odzvanja kao oproštaj.


Kako dalje? Ne znam.
Kamo dalje? Još manje.

Možda, u zaboravima za sigurno, me i sretnete jednog dana u stijeni ....

nedjelja, 20. ožujka 2011.

Perun

Stazom na Perun, Sv. Križ, 538 m.

Na 15 min od Sv. Jure
Sv. Jure i ja

Oltar
Sv. Jure, 10.st, pamti bolje dane

U daljini Puklina, rodno mjesto svih Mosoraša, nekad!
Urbanistički nered

petak, 18. ožujka 2011.

Lutanje po Marjanu

Mjerimo se ja i Šantine stine, u zaboravima posvemašnjim, po kišici, u susret kraju dana.
Završetak?

Marjanski patuljak, lovor ili javor
Marjanski patuljak, čempres

Sv. Josip
Rubnik i patuljak, agava

srijeda, 16. ožujka 2011.

Nevjesta

Predivan film, predivna glazba!
Posebno za istaknuti minijaturu dueta za klavir.
Bravo za Danny Elfman-a

subota, 12. ožujka 2011.

Bliski susreti treće vrste

Subota prijepodne, rekoh Greda i bi Greda!
Prvo kava u Belfasta, još uvijek je vrlo dobra, a potom bliski susreti s Gredom mene, Maje i Ive, netko u podnožju a netko u ploči, svejedno ugodno u danu bez južine

nedjelja, 6. ožujka 2011.

Miletin bor

Miletin bor
Od Baškovića vodi staza za Veliki i Mali Borovac; i nemoguće je zaobići Miletin bor ... ili reliquiae reliquiarum olim inclyti regni...
Za odlazaka na penjanje na Borovac užitak je bilo odmoriti oko na njemu, diviti se tom patuljastom, snažnom divu, zelenilu podno njega i klimatiziranom prostoru za prvog laganog počinka pred završnih dvadesetak minuta do stijene.
Sada je pustoš oko njega, izgorio je kao i njegov suputnik sa strane a dijelili su iste vjetrove s juga i bure, poput današnje, što nemilice pušu iz njedara Velikog Borovca i Pajevine.

petak, 4. ožujka 2011.

Stroj

Ako se ikad zaljubite u stroj ... bit će iMac
Copyright © 2011 Apple Inc. All rights reserved

utorak, 1. ožujka 2011.

Mosoraški klin

Moj prototip "bore" u stilu
mosoraškog klina
Nažalost, ne posjedujem ni jednu sliku mosoraškog klina.
Opisat ću ga jer bi za današnje generacije bila nevjerojatna pomisao korisiti ga za osiguranje a kamoli to i učiniti.
Bio je jednostavan, tijelo od bilo kakvog komada metala, s rupom na vrhu gdje je trebala biti umetnuta i zavarena 6 mm alka koja se, naravno, nikad nije stigla umetnuti već se pribjegavalo umetanju zamke od 6 mm nailonskog konopca kupljenog u "Brodomerkur"-u
( kao na slici lijevo ali zamka nije bila original kao ovdje ).
Redovno sam ih susretao na Kozjačkim smjerovima, više nego na Mosoru i pitao se kojem je luđaku padalo na pamet stavljati ih za međuosiguranje.
Ja sam se redovito u njih ukapčao, dobro su se uklapali u psihološku pripremu. Jesu li držali?