Prikazani su postovi s oznakom osvrt. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom osvrt. Prikaži sve postove

nedjelja, 24. ožujka 2013.

AOM

Premda član AO "Mosora" iz "novina" pročitam kako je krenula, započela s radom Mosorova alpinistička škola, sic!

Pitam se živim li ja na Marsu? Da sam netko sa strane, početnik, zainteresiran za alpinističko znanje što bih dobio?

Činjenice:
  • voditelj škole je pod mentorstvom
  • pročelnik odsjeka bez minute iskustva u penjanju
  • tajnik odsjeka bez minute iskustva u penjanju
 Tko koga tu podučava? Jesu li polaznici upoznati?

Koliko nisko! Ako sjednemo uz jednu vrlo dobru kavu saznat ćete otužnu stvarnost. Najavite se!


četvrtak, 7. ožujka 2013.

Kod Dene

samo odabrani ulaze ovuda


Gostionica "Kod Dene" nudi mi beskrajne mogućnosti meditacije, razmišljanja o penjanju, tišinu pokreta i u konačnici dobro penjanje (nadam se).
Nikako ne mogu prihvatiti razmišljanje da je toliko loše "u Dene", te da se cijela jedna penjačka populacija, poput skakavaca, odseli na novu lokaciju, makar to bile i "Katakombe". Zašto?







srijeda, 20. lipnja 2012.

Prvi krug



Završen je prvi krug popisa klasike na "domaćim", splitskim planinama.

Evo male statistike:
  • MOSOR: 82 smjera
  • KOZJAK: 105 smjerova
  • POLJIČKA PLANINA: 85 smjera
  • OMIŠKA DINARA: 32 smjera
80 % toga je ispenjano od strane AO "Mosor" , a do 2000. i više od toga.
Je li svijet moguć bez "Mosora"?

Imade tu i sportskih penjališta; zavirite malo i obogatite svojim informacijama ako što nedostaje ili je pogrešno.
Radujmo se zajedno jer na Plavim gorama sve poslano se objavi!

utorak, 28. veljače 2012.

Nova paradigma

"Clissa", 7a+, Markezina Greda 

Jednom sam već napisao: povratak nije moguć, jedino je moguć novi početak.
Poslije svega ostajem pri toj tvrdnji. Zašto?
Odakle ja stižem, za ono što sam postigao, u fizičkom smislu, mogu biti više no zahvalan i, vjerovali ili ne, jači sam no u trenutku ozljede. Nebrojeno puta, odlazeći na trening, Zahvaljujem i "plaćam misu".
Povratak, penjački, ne ovisi samo o meni, ovisi i o okolini koja više nije ista.
Da bi penjanje opstalo u meni, očito je, moram usvojiti novu paradigmu.
To je avantura koja predstoji!




nedjelja, 26. veljače 2012.

Sjeverozapadni vjetar



Dok hodate do smjerova, razmišljajte o svijetu u sebi i oko sebe: "Otvoren ostani pod nebom... ", ovom knjigom kazuje Zdenko Bašić

subota, 22. listopada 2011.

Klobuk spava

Stijena Klobuka u osami
Odem gonjen nekim svojim porivima do Klobuka, stijene što se u starija vremena nazivše i Stina iznad Milićevića pećine.
Uvijek je ta stijena bila ne interesantna za penjački svijet; udaljena, kratkih dužina i ... čemu trošiti toliko vremena za nešto što je na granici penjačkih standarda ispod kojih se ne ide ( npr. smjer koji nije prelazio 90 metara visine i nije se smatrao smjerom ).
Da se razumjemo, prostor je lijep, neosporno, ali vraški daleko imajući ove standarde u vidu. Situaciju "spašava" donekle novo izgrađeni protupožarni put pa bi se za klasike danas još i potrudio; možda čak i odem ponoviti dva stara smjera koja, zasigurno, do dana današnjeg nemaju ponavljanja.
Ali ... danas je tu novouređeno sportsko penjalište.
Nemam podataka o kvaliteti i broju smjerova ali nikako mi opći dojam o stijeni ni danas ne izlazi iz misli: daleko za ponuđeno.
Podno sportskog sektora ostalo je opreme koja upućuje na iznenadno napuštanje prostora a, neka mi mladost današnja ne zamjeri, volio bih da tako i ostane. Tko će tu dolaziti?

Sportsko penjalište - lijevi dio
Sportsko penjalište - desni dio

petak, 17. lipnja 2011.

"Golden" standard

Malo o obrani "Golden standard" -a na Gredi. Odlično, on važi gore ali svi preračunavaju prije i poslije penjanja. Poput 86 stupnjeva farenhajta u hladu, ajme asu, koliko je to u celzijusima? Usput, tko ne zna, evo konvertera.

Ja nudim Zlatni rez!. Demokratizirajmo se malo jednostavnom matematikom. Zbrojim sve ocjene, odbacimo najveću i najmanju i uzmimo matematičku sredinu.
Jednostavno, svi zadovoljni, nema preračunavanja .... a sada u diskusiju ....

nedjelja, 12. lipnja 2011.

Zadvarje, dan prije Sv. Ante

Tražio sam i ovdje kilo dimljenog seitana. Uzalud, u 11 h se već siječe pečena janjetina!

ponedjeljak, 30. svibnja 2011.

Tko je razotkrio Veroniku?

Lijen sam potražiti točan datum kad sam ispenjao "Veronikinu tajnu" u Rupotinama; prije tri godine, možda i četiri skupilo se za sigurno.
Bio je to moj prvi smjer ocjene 7b. Zahtjevan smjer izdržljivosti, uz izlaz na sidrište s velikim razmakom. Ocjenio sam ga sa 7a+. Istog trena su me sustigle optužbe da je taj smjer primjer ocjene 7b i ... rekao sam dobro, neka bude 7b.
Nikad nisam "okinuo" do tog sidrišta, ja kojem se svašta dešava.
U kontekstu opće rasprave o sigurnosti, "Veronika" dobiva spit do sidrišta, jer to je opasno ...
Sada taj smjer sigurno nije više 7b, 7a ja dajem i ...
...skinuli ste draž jednom smjeru u Rupotinama. Šteta!

petak, 4. ožujka 2011.

Stroj

Ako se ikad zaljubite u stroj ... bit će iMac
Copyright © 2011 Apple Inc. All rights reserved

utorak, 1. ožujka 2011.

Mosoraški klin

Moj prototip "bore" u stilu
mosoraškog klina
Nažalost, ne posjedujem ni jednu sliku mosoraškog klina.
Opisat ću ga jer bi za današnje generacije bila nevjerojatna pomisao korisiti ga za osiguranje a kamoli to i učiniti.
Bio je jednostavan, tijelo od bilo kakvog komada metala, s rupom na vrhu gdje je trebala biti umetnuta i zavarena 6 mm alka koja se, naravno, nikad nije stigla umetnuti već se pribjegavalo umetanju zamke od 6 mm nailonskog konopca kupljenog u "Brodomerkur"-u
( kao na slici lijevo ali zamka nije bila original kao ovdje ).
Redovno sam ih susretao na Kozjačkim smjerovima, više nego na Mosoru i pitao se kojem je luđaku padalo na pamet stavljati ih za međuosiguranje.
Ja sam se redovito u njih ukapčao, dobro su se uklapali u psihološku pripremu. Jesu li držali?

srijeda, 9. veljače 2011.

Uz put ....

Stablo jabuke uz put

Putem do ... ,
osvrnite se, često se kriju pravi mali biseri.
Jedan od njih su i samonikla stabla jabuke, nepoznate sorte ali uvijek slatke i, meni, jako ukusne; kao da plodovima nagrađuju oko kojesvevidi i često, svoje, neugledno mjesto rasta.
Osvrnite se, potražite ih, nagradit će vas.

petak, 4. veljače 2011.

Jasen

Zvonkov smjer,Sv. Jure, Kozjak
Jasen i ja 1980.

Jučer me pred kraj radnih obveza sustigne SMS poruka: "dođi do knjižnice "Marko Marulić", imam predavanje o Putu svile, mojim viđenjem i fotografijama ...". Čudno, vidio sam najavu za predavanje i već odlučio a poruka me samo potvrdila... i bilo je lijepo.
Bilo je lijepo slušati ga, gledati slike i odmoriti se uz ljepotu hrvatske riječi i odmaknuti se od tupila i instant govora ulice, sredine u kojoj boravim.
Jasena poznam dugo; znate li da je bio penjač? I još nešto vrlo bitno, bio je preteča sportskog penjanja u Splitu, naglašavam ovdje jer često se to namjenjuje nekom drugom
Kad god se sretnemo pokušavam ga nagovoriti na povratak; sinoć mi odgovori kako je star za to, putovanja su jedino što mu je preostalo od "ekstrema". Ne bih se složio.
"Tanjin 2", prvi pokušaj,
Jasen i ja, 1980.
Zajedno smo počeli, zajedno bili na Mont Blancu, penjali neke dobre stvari... osoba vrijedna druženja!

Od "mlađahnih" sretoh Režića, Petra.


Jasen je ..
... radio kao dramaturg u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Bavi se novinarstvom, a piše i kazališne kritike. Napisao je više dramskih i lutkarskih tekstova za djecu,  knjige "Tin - Trideset godina putovanja", "Put svile", ...

srijeda, 26. siječnja 2011.

Zasluge

Franček Knez, Silvo Karo i  Janez Jeglič, Fitz Roy, 1983.
Za generaciju koja još traje, dapače!
Orden za zasluge za Silva Karu i Frančeka Kneza.

Više na "planetmountain"-u

četvrtak, 20. siječnja 2011.

127 sati

127 sati je biografski film o borbi Arona Ralstona za opstanak u planinama Utah-a 2003.
Pri padu, ruka mu je ostala uklještena te ju je nakon 5 dana  morao sam amputirati koristeći se tupim nožem.

Prelijepi prostori Utah-a i preružna borba za opstanak.


Danny Boyle’s 127 Hours Trailer

srijeda, 5. siječnja 2011.

Kava ali ne Java

I u Novoj se nastavilo: između dviju "Lavazza" redak, dva programiranja, pa redak penjanja na Mertojaku. Do kada?

"A long time ago, in a galaxy far far away ...":
Star Wars

Kao školarac u Paklenici, smjer "Karabore", VI-/V (V+, A1)

nedjelja, 12. prosinca 2010.

Penjačice

Andrea Boldrini
Volim mekane, udobne, prema broju cipele koju nosim, penjačice.
Kritičarima mog penjanja, dobronamjernima i inima, pogled prvo padne  na moja stopala; primjer su to za stopala primjerena za bilo što drugo, samo ne za penjanje.








Velik broj, egipatsko tip stopala čine da
Prema dužini prstiju određuje se oblik i tip stopala, koji može biti: 
egipatski, kvadratni (polinezijski) i grčki. 
Kod egipatskog stopala najduži je palac, a zatim slijede po dužini drugi, treći, četvrti i peti prst. 
To je i najčešći oblik stopala. Kod kvadratnog stopala palac i drugi prst su jednake dužine, 
a zatim slijede treći ..., koji može biti jednake dužine kao palac i drugi prst, pa četvrti, 
a peti. prst je kraći od četvrtog. 
U oko 20% populacije nalazimo ovaj tip stopala. O grčkom tipu stopala govori se onda kad je palac kraći od ostalih prstiju.

svaka "penja" izgleda veliko i nezgrapno.

Najdraže, ugodne, mekane
Možda sam s brojem, dva,  manjima mogao brže ispenjati neke projekte ali ćemu patiti, problem je uvijek u glavi a ne u penjačicama.
Inače, penjati sam počeo u gojzericama pa je poslije tog iskustva svaka penjačica jedan drugi univezum. Sjećam se prvih  pristiglih u Split, imao ih je Vatrogasac ( Nenad Žilić, op.a. ), imale su lateno ojačanje u potplatu i držale su stopalo odlično. On bi u njima prošetao do Društva!!!
Do svog prvog para penjačica, često sam znao koristiit gumaše od kože što se još uvijek mogu kupiti na pazaru. Mogu reći, dobru gumu su imali.
"Penjačice" jednog mog prijatelja s početka odiseje

Povod ovom osvrtu je nedavno nalijetanje na ovog proizvođača, Andrea Boldrini,  dok sam googlao po internetu. Vrhunski izgled, design: ima li tko iskustva s njima?

četvrtak, 2. prosinca 2010.

Igor, čvor i jedno pitanje

Ja i Igor ( Igor Šupić, SPK "Marulianus" op.a. ) imamo nekih sličnosti; dobro, godine baš nisu te koje bi nas povezale, sin mi može biti ali imamo sklonosti k padanju i penjali smo nešto zajedno.
Ja, pogađate, prolazim daleko lošije.
U zadnje vrijeme često se viđamo jer stanuje u blizini Katakombi pa se valjda sjetio kako može brzo doći do trening-piste. U jednom od tih susreta postavi mi pitanje, zanimljivo:
Kako se zove čvor na kraju konopa?
Igorov čvor! 
Igor tvrdi da ga purgeri, kao termin, koriste često!
Nije nam baš na pohvalu uz pitanje zajednici: na koga se točno odnosi, na mene, Igora ili obojicu?

utorak, 30. studenoga 2010.

još jednom o bušenju

Nikako se riješti ove teme.
Problemi nastaju u percepciji sportskog smjera, "kvazi" klasike, zapravo uređenog dugog sportskog smjera i "prave" klasike, smjerova što su nastajali prije upotrebe svrdala ( spitova ) u dugoj stijeni, otprilike do sredine 80-tih godina prošlog stoljeća.

O sportskom smjeru neću sad pisati jer mislim da je tu svima sve jasno, idem na "kvazi klasiku":

Pravi primjer takvog smjera je tu u blizini, u Omišu, o "Freedom"-u je riječ. Što je večini potrebno za penjanje? 15-tak ukapčanja, eventualno kaciga i vrečica magnezija. Pravi opis smjera i ne postoji, nema izrazite linije koju treba slijediti, dovoljan je visualni kontakt sa sljedečim svrdlom a ako ga ne vidi nastaju problemi. Tko tu nosi rezervni klin, pitam se gdje bi ga i zabio ako slijediš ideja prvih penjača.

Kako bi izgledala "prava" klasika? Primjeri su "Come back",  "Come back u stropovima", "Melkov" i "Zvonkov", svi na Kozjaku, nedaleko. Klasici imaju opise i skice, obavezno.
Penjati ih treba bez čokova i friend-ova, jer to je isto što i koristit svrdlo, malo slabije ali je jednako moderno. Koristiti klinove, karabinere bez kompleta, za uže ueti jednu ili dvije jedanaestice, umjesto friend-ova korisiti kajle ( drvene klinove ), po mogućnosti penjati bez pojasa, direktno navezan bulinovim čvorom i znati koristiti Dulfer-tehniku za silaz niz uže. Ne vidite sebe u tome. Pa naravno, tko to više radi?

Evo nekih sjećanja, usporedbi.
Uzmimo "Mosoraški smjer" u Paklenici. Još uvijek je klasik ali je prespitan i dobio je, po meni, na ljepoti. Penjao sam ga prvi put u svojoj školi prije 30-tak godina i ponovo kad je prespitan. Uživao sam u njemu.
Sada je izlizan ne zato što je prespitan pa se više penje, uvijek se penjao naveliko.
Isto važi i za smjer "Brid za mali čekič", također u Paklenici. Prespitan nije izgubio na kvaliteti, dapače, ispravljene su neke "pogreške" pa uživanje u ljepoti stijene plijeni. Uvijek se sjetim kako je u originalu izgledalo drugo osiguravalište. Prvi penjač bi došao do osiguravališta u pukotini s jednim poluzabijenim klinom i borom ( vrsta ekspanzivnog klina, samo 1 cm u stijeni ). Po dolasku drugog nastavljalo se nabacujuću jednu gurtnu na glonđu 1,5 metar lijevo. To je ruski rulet, kamo to vodi?

Da zaključim: ako mislite da su friend-ovi i čokovi klasika, grdno se varate. Svrdlo ( spit ) nam omogućuje samo siguran pad, sigurno sidrište, sigurnu penjačku budućnost, problem u stijeni i dalje ostaje  u vama.
Da, zamalo zaboravih, koja je razlika između klina i svrdla (spita )? Jedan je zabijen u pukotinu a drugi u izvrdanu rupu u stijeni. Velike li razlike!


Uz kavu bi mogli o ovome pričati kako spada pa kažem, zašto ne!

P.S.

Nagradno pitanje: kako izgleda poznati "mosoraški" klin?