"Always look forward, never look back.”
~ Fra. Junipero Serra
~ Fra. Junipero Serra
bušiti ili ne !?
Uključio bih se u raspravu o temi "nedodirljivosti" klasičnih smjerova s obzirom da je članak na stranicama "Marulijanus"-a izazvao dosta polemike.
Večina penjača pretjeruje s pogledima na stijenu i smjerove koji se uređuju, bilo na sportski ili klasični način. Svako vrijeme donosi promjenu, htjeli ili ne, ponašamo se u skladu s tim, svakako to i trebamo, a uvijek unosimo i svoju osobnost. Čemu onda polemizirati?
Problem nastaje jer penjući smjer gradimo sebi spomenik i to ne bi nitko trebao dirati!
Pogrešno, stijena nije ničija svojina, smjerovi se mjenjaju kako kome odgovara, ako nešto mijenjaš na izvornom smjeru onda to postaje varijanta i ništa više. Nepojmljivo mi je slušati dvojbe o tome trebam li pitati autore smjera, dakle prve penjače, za dozvolu postavljanja spit-a lijevo ili desno, za dodavanje klina, dva. Apsurd! Mogu raditi što hoću. Njegova linija je njegova, ja je ponavljam i stavljam opremu koja meni u datom trenutku i mogućnostima odgovara.
Klasičnog penjanja više nema i inzistirati na njemu nije dobro.
Kad sam penjao uglavno klasiku, radio sam klinove od starih školski stolica; ne pada mi na pamet danas to radit, ne zato jer se bojim već to nema smisla pored tolike opreme.
Današnji zagovornici klasike žele penjati stare smjerove s friendovima, čokovima i ostalom opremom koju mogu kupiti. Zar ne vide da je to zapravo moderna oprema samo izostavljaju riječ spit ( ja volim više reći svrdlo ).
U vremenima prošlim kad friend-a nije bilo ( jer smo bili siromašni), kad nismo imali dovoljno karabinera pa nismo znali za komplete značilo bi isto što i danas ovaj razgovor o spitu, zar ne?
Ja imam nekim 30-tak prvenstveni smjerova; daj Bože da ih netko hoće opremit.
Jeste li razmišljali o penjanju na bovanima ( boulderima )? Primjeniš to isto na stijeni i to je to.
Moja poruka je slijedeća:
Ne robujte formi, penji kako znaš, koristi materijale koje imaš, stijena je zbog nas ,zapiši što si radio, na sjećanje ostalima i mlađim naraštajima, sve ostalo je šastohljeplje.
Slažem se s Jelom.Stina nije ničija!Kako autor smjera najčešće nikoga ne pita može li on postavljat neku opremu,tako ni on nikome ne može diktirat.
OdgovoriIzbrišiNaravno da stvari treba raditi dogovorno,a ne baš kako kome prne,ali smeta me na primjer situacija sa Kowappy-em na Marjanu. Svima je jasno da je prvi spit pre visoko(naročito za početnike). Onda čujem da je autor smjera izričito zabarania dodavanje spita. To ne poštujem!(dapače, kad dođem do spitova razmislit ću o dodavanju istog)
A kad smo već u dodiru i s "penjačkom etikom" osvrnia bi se i na "red taging" novih smjerova.
Ne pojmljivo mi je kao budućem autoru sportskih smjerova da postavim nekakvo ograničenje u cilju ostvarivanja prvenstvenog uspona. Ako je takvo nešto uopće bitno ima li ono vrijednost ako smo drugima uskratili da uopće pokušaju isto.(podržavam red tag jedino u fazi uređivanja smjera ili drugih sigurnosnih razloga)
Nadalje smatram da sve što postaviš na javnoj površini je javno,a ono što bi autor nekog smijera kao nagradu za svoj trud trebao dobiti je ime smijera.Dakle poklonik sam francuskog stila gdje autor daje ime smijeru!
P.S. Drago mi je zbog novog "prozora" s kojeg će se dat isčitat lipih stvari. ;)
Pozdrav svima!
OdgovoriIzbrišiIman dva zaključka:
Prvo - nije mi nikad palo na pamet zabušit smjer u stilu Kowapija i također nisam nikad zatvorija projekt koji penjem.
Drugo - ipak, ne pada mi na pamet drugima branit da to rade.
Mene Kowapy nikad nije posebno živcira. Zašto ga je autor tako zabušia zna samo on ali je činjenica da se onda na Marjanu penjalo sa puno manje osiguranja. Razmišljam o tom smjeru na taj način, baza mi ga je vidit onako nelogično zaspitanog, popea sam ga samo jedanput (kad san penja oko 6c/7a) i to je to.
Dodavanjem spita dobit ćeš obični 5c kakvih nikome na fali, a ovako imaš jedno ludo iskustvo koje moš platit ozbiljnim posljedicama ali i niko te ne tira da ga penješ.
Spomenut ću opet Ceuse koji mi nikako ne izlazi iz glave od kad sam bia. Penjalište je prespitano prije par godina i svi spitovi su postavljeni na identična mista di su bili u original verzijama.
To se zov rispekt prema prvim penjačima i prema tradiciji Ceusea. Neću spominjat da je tamo razmak tipa Kowappy totalno zanemariv i puno je puno ozbiljniji.
Naravno, ko ne želi penjat tamo može ić u susjedni Orpiere (penjat visoke ocjene na dobro zabušenim smjerovima) ali nikome to ne pada na pamet.
Psiha je sastavni dio uspona, izvuć veliki razmak je stvar koju nikad ne zaboraviš. Ko to ne razumi znači da u njemu nikad nije bia...
Mislim da svaki autor ima pravo u miru pokušat popet smjer koji je zabušia. Vani to zovu crvena vrpca, u nas baš i nije čest slučaj, ali recimo ja i Boći imamo nepisano pravilo da ne napadamo smjer jedan drugome dok ga ovaj drugi provaje, makar ga ponekad i zajedno uvježbajemo. To se zove rispekt i to razumi svak ko je zabušia bar jedan smjer. Autor mora imat razuma i osjetit kad se sve skupa previše oteglo ali to ide njemu na dušu...
Dakle, otega sam ovi post al sam tia reć da triba stvar gledat malo šire a ne samo u smislu - 5c je glupo zaspitan - amo ga prespitat ili projekt je zatvoren - ko ga j... amo ga penjat!
Pozdrav svima, a posebno Jeli!
Ivan Lisica - Lija
Slučaj Kowapy:
OdgovoriIzbrišiJa volim i mislim da stvari treba gledat iz druge perspektive,mada nisam alergičan na suprotni stav.Naime moja vizija i motiv uređivanja sportskog smjera je doprinos zajednici. Dakle radim nešto u korist zajednici iako ću zasigurno odabrat ono šta se meni sviđa i to će me ispunit zadovoljstvom. Ako već radim u korist zajednice onda je logično da radim ono što zajednica i podržava.
Ja sam siguran da bi danas svatko ko bi išao uređivat Kowapy postavio prvi spit niže. Dakle onaj autor koji sam brani dodavanje istog zanemaruje mišljenje zajednice radi nekog svog "autorskog ega".
Često čujem i stav:"Neću mu dirat ništa,ima drugih stvari za penjat."-istina je da nema puno slučajeva poput Kowapy-a ali ovakav stav stvara atmosferu "ko prvi njegova divojka","Ko prvi zapiša njegovo". Tu nema dijaloga i suradnje,a to nije dobro.
A ja bih rađe i žrtvova svoj "ugled" dodavajući neki spit ako znam da bi to neku ludu glavu moglo spasit od slomivenih kostiju.(a ne zato da ga ja mogu penjat)
Osobno nisam bia u Ceuse-u pa ne mogu sa sigurnošću ništa tvrdit,ali mi se čini da veliki razmaci nikako nisu u prvim metrima smjera ili za prvi spit.(Lija prosvitli nas)
A i tribamo se upitat šta nas je najviše dojmilo u nekom smjeru zbog kojeg ćemo ga pamtit. Ja sam siguran da svi pamtimo neki jedinstveni pokret koji ga čini drukčijim,a ne kolki je bia razmak.
Kretnje su donekle kreativne i zanimljive,a razmak je uvik razmak(ništa novo,osim nove opasnosti).
Ja svaćam da pojedinci vole osjetit neko "ludo iskustvo" velikog razmaka,ali takvi ga u svojoj hrabrosti ionako često i dožive preskaćući spitove.
Slučaj "crvena gurtna":
Samo san tia iznit moj stav bez osude prema suprotnom.Ako nekome nešto znači prvenstveni uspon,eto mu neka penje...neću mu ulazit...
Namjerno nisam kratia jer sam tia detaljno s argumentima iznit svoj stav. U njemu nisam krut,dapače-volim čut tuđe mišljenje i argumente koji utječu u oblikovanju mog.Zato potičem ovakvu komunikaciju. ;)
Opet da se vratim na Kowapija...Možda zvuči glupo al ja taj smjer doživljavam ka kulturnu baštinu Marjana!
OdgovoriIzbrišiMeni bi smetalo da takvih smjerova ima nekoliko ili nedaj Bože da su većina takva ali s obzirom da je samo jedan i da je autor zaželia da ostane identičan ka 80-tih - ja to podržavam.
Ipak je taj čovik puno smjerova zabušia i svi su normalno (pre)zaspitani. Puno je napravia i za penjačku zajednicu (ima interview na Marula) i nije bitno jel ja kužim šta on sa Kowapijem oće reć al neka bude po njegovu...Tako ja to doživljavam.
S druge strane, ka šta sam reka, smjer se može doživit ka izazov (za one koji imaju to u sebi) i čak i u tom pogledu nije toliko extreman. Bezopasniji je od nekih visokih bouldera koji se redovno penju npr. Milky way u Sućurcu i da je u Ceuseu,viruj mi ne bi se niko ni obazira na njega...
p.s. istina, sad stoji tvoje ko prvi njemu djevojka tj. po ovome svak može radit u smjeru gluparije koje oće... Naravno da to nije cilj niti želja ikoga ali ovaki slučajevi ka Kowapi se mogu nabrojat na prste jedne ruke (možda ni toliko) i siguran sam da će uvik ostat na tom broju. Netribamo ih se bojat.
...Zanimljivio mi je ovo sta si napisa da onaj koji radi u korist zajednice bi triba radit ono sta zajednica podrzava - s tim se nemogu slozit!
OdgovoriIzbrišiPovijest je dokazala da su se najveće stvari dogadjale najčešće kad zajednica uopće nije kužila šta pojedinac ima u glavi (ovo uopće nije vezano za Kowapija).
Primjera ima puno: npr. Kad je Nicole penja prve bouldere po Švici većina je mislila da je samo vuk samotnjak i da puca u prazno, kad je tadej Slabe zabušia Staro kolo, Talk is cheap i Sanjski - ekipa je stajala sa strane i samo se čudila, čak su ovi mlađi (Perko) u to vrime šuškali da Tadej ima pipke na prstima ka Pauk, kad su Matan Pilja i ostali radili prve kratke na Marjanu većina alpinističke scene nije kužila novi trend, kad je Dani sa Radošem pribacia frontu na Gredu, u gradu je bilo dosta podsmjeha ispočetka, kad je Guček stavia crvenu vrpcu na Tvrđavu, ni ja nisam kužia čemu to, kad je Perko reka da je Freak power 7c, mislili smo da je 8a, danas je to golden standard...
Da skratim, moj zaključak je da stvari triba gledat ŠIROKO i kad misliš da ih gledaš široko, triba kužit da sigurno mogu bit još šire!
Triba svašta (barem) provat, triba pričat s drugima, čitat stare knjige, putovat šta više, triba penjat i po žegi i po smrzotin... Penjanje je stvarno luda stvar i ako se ne puniš sa šta više iskustva uvik ćeš ostat uskraćen za lipi dio nečega...
Evoluciju su ovik pokretali pojedinci sa ludim idejama i da su se držali samo zajednice te im ideje ne bi ni pale na pamet.
Neznam, valjda je teško razmišljat široko kad si uzajednici jer svak misli da će ovaj drugi nešto smislit umisto njega :-))))
.........
...
Pozdrav svima!
Vidimo se valjda ovih dana :-)
Lija