Advent na Mosoru

Snježne bajke u Dalmaciji traju kratko, šteta ih je ne iskoristiti.
Još jedan trenažni dan, bajkovit usput!

Subotom u jutro

Obično subotom u jutro odradim trening u Katakombama. Posebnu draž izvlači to jutro; sam, tišina, osluškujem sebe i pokrete, otkucaje bila, koncentracija na visini; izuzetno!
Možda i da svjetlo ugasim ...

...

For my dreams I hold my life
For wishes I behold my night
The truth at the end of time
Losing faith makes a crime

...

"Sleeping Sun"
Nightwish

Advent uz "Angels ..."

"Angels Fall First"

Nightwish

An angelface smiles to me
Under a headline of tragedy
That smile used to give me warmth
Farewell - no words to say
beside the cross on your grave
and those forever burning candles
Needed elsewhere
to remind us of the shortness of our time
Tears laid for them
Tears of love, tears of fear
Bury my dreams, dig up my sorrows
Oh, Lord why
the angels fall first
Not relieved by thougts of Shangri-La
Nor enlightened by lessons of Christ
I´ll never understand the meaning of the right
Ignorance lead me into the light
...
Sing me a song
of your beauty
of your kingdom
Let the melodies of your harps
caress those whom we still need
Yesterday we shook hands
My friend
Today a moonbeam lightens my path
My guardian 

Penjačice

Andrea Boldrini

Volim mekane, udobne, prema broju cipele koju nosim, penjačice.
Kritičarima mog penjanja, dobronamjernima i inima, pogled prvo padne  na moja stopala; primjer su to za stopala primjerena za bilo što drugo, samo ne za penjanje.








Velik broj, egipatsko tip stopala čine da

Prema dužini prstiju određuje se oblik i tip stopala, koji može biti: 

egipatski, kvadratni (polinezijski) i grčki. 

Kod egipatskog stopala najduži je palac, a zatim slijede po dužini drugi, treći, četvrti i peti prst. 

To je i najčešći oblik stopala. Kod kvadratnog stopala palac i drugi prst su jednake dužine, 

a zatim slijede treći ..., koji može biti jednake dužine kao palac i drugi prst, pa četvrti, 

a peti. prst je kraći od četvrtog. 

U oko 20% populacije nalazimo ovaj tip stopala. O grčkom tipu stopala govori se onda kad je palac kraći od ostalih prstiju.

svaka "penja" izgleda veliko i nezgrapno.

Najdraže, ugodne, mekane

Možda sam s brojem, dva,  manjima mogao brže ispenjati neke projekte ali ćemu patiti, problem je uvijek u glavi a ne u penjačicama.
Inače, penjati sam počeo u gojzericama pa je poslije tog iskustva svaka penjačica jedan drugi univezum. Sjećam se prvih  pristiglih u Split, imao ih je Vatrogasac ( Nenad Žilić, op.a. ), imale su lateno ojačanje u potplatu i držale su stopalo odlično. On bi u njima prošetao do Društva!!!
Do svog prvog para penjačica, često sam znao koristiit gumaše od kože što se još uvijek mogu kupiti na pazaru. Mogu reći, dobru gumu su imali.

"Penjačice" jednog mog prijatelja s početka odiseje

Povod ovom osvrtu je nedavno nalijetanje na ovog proizvođača, Andrea Boldrini,  dok sam googlao po internetu. Vrhunski izgled, design: ima li tko iskustva s njima?

Sv. Nikola, dan prije, na stazi do ....

Penjalište prazno

Nedjelja jutro!
Konačno dan bez kiše, idealno za Biokovo, za jednu rehabilitacijsku turu. Predlažem markiranu stazu što vodi iz Gornjeg Krička do crkvice Sv. Nikole. Stela, Megane, sat vremena i ...
... na stazu uskačemo na penjalištu u Gornjem Kričku, vodi nas iznad njega do prijevoja i sljedeće doline, one iste kojom se može do gornjih Brela. Sv. Nikolu smo gledali s prijevoja, do njega ćemo sutra, jednom drugom, skorom prilikom. Sve ostalo je za pamćenje: priroda je nevjerojatna, na dohvat ruke!

početak	mala penjališta ...	... na stazi
sjeti se čovječe ...	prijevoj	evo mene

Igor, čvor i jedno pitanje

Ja i Igor ( Igor Šupić, SPK "Marulianus" op.a. ) imamo nekih sličnosti; dobro, godine baš nisu te koje bi nas povezale, sin mi može biti ali imamo sklonosti k padanju i penjali smo nešto zajedno.
Ja, pogađate, prolazim daleko lošije.
U zadnje vrijeme često se viđamo jer stanuje u blizini Katakombi pa se valjda sjetio kako može brzo doći do trening-piste. U jednom od tih susreta postavi mi pitanje, zanimljivo:
Kako se zove čvor na kraju konopa?
Igorov čvor! 
Igor tvrdi da ga purgeri, kao termin, koriste često!
Nije nam baš na pohvalu uz pitanje zajednici: na koga se točno odnosi, na mene, Igora ili obojicu?

još jednom o bušenju

Nikako se riješti ove teme.
Problemi nastaju u percepciji sportskog smjera, "kvazi" klasike, zapravo uređenog dugog sportskog smjera i "prave" klasike, smjerova što su nastajali prije upotrebe svrdala ( spitova ) u dugoj stijeni, otprilike do sredine 80-tih godina prošlog stoljeća.

O sportskom smjeru neću sad pisati jer mislim da je tu svima sve jasno, idem na "kvazi klasiku":

Pravi primjer takvog smjera je tu u blizini, u Omišu, o "Freedom"-u je riječ. Što je večini potrebno za penjanje? 15-tak ukapčanja, eventualno kaciga i vrečica magnezija. Pravi opis smjera i ne postoji, nema izrazite linije koju treba slijediti, dovoljan je visualni kontakt sa sljedečim svrdlom a ako ga ne vidi nastaju problemi. Tko tu nosi rezervni klin, pitam se gdje bi ga i zabio ako slijediš ideja prvih penjača.

Kako bi izgledala "prava" klasika? Primjeri su "Come back",  "Come back u stropovima", "Melkov" i "Zvonkov", svi na Kozjaku, nedaleko. Klasici imaju opise i skice, obavezno.
Penjati ih treba bez čokova i friend-ova, jer to je isto što i koristit svrdlo, malo slabije ali je jednako moderno. Koristiti klinove, karabinere bez kompleta, za uže ueti jednu ili dvije jedanaestice, umjesto friend-ova korisiti kajle ( drvene klinove ), po mogućnosti penjati bez pojasa, direktno navezan bulinovim čvorom i znati koristiti Dulfer-tehniku za silaz niz uže. Ne vidite sebe u tome. Pa naravno, tko to više radi?

Evo nekih sjećanja, usporedbi.
Uzmimo "Mosoraški smjer" u Paklenici. Još uvijek je klasik ali je prespitan i dobio je, po meni, na ljepoti. Penjao sam ga prvi put u svojoj školi prije 30-tak godina i ponovo kad je prespitan. Uživao sam u njemu.
Sada je izlizan ne zato što je prespitan pa se više penje, uvijek se penjao naveliko.
Isto važi i za smjer "Brid za mali čekič", također u Paklenici. Prespitan nije izgubio na kvaliteti, dapače, ispravljene su neke "pogreške" pa uživanje u ljepoti stijene plijeni. Uvijek se sjetim kako je u originalu izgledalo drugo osiguravalište. Prvi penjač bi došao do osiguravališta u pukotini s jednim poluzabijenim klinom i borom ( vrsta ekspanzivnog klina, samo 1 cm u stijeni ). Po dolasku drugog nastavljalo se nabacujuću jednu gurtnu na glonđu 1,5 metar lijevo. To je ruski rulet, kamo to vodi?

Da zaključim: ako mislite da su friend-ovi i čokovi klasika, grdno se varate. Svrdlo ( spit ) nam omogućuje samo siguran pad, sigurno sidrište, sigurnu penjačku budućnost, problem u stijeni i dalje ostaje  u vama.
Da, zamalo zaboravih, koja je razlika između klina i svrdla (spita )? Jedan je zabijen u pukotinu a drugi u izvrdanu rupu u stijeni. Velike li razlike!


Uz kavu bi mogli o ovome pričati kako spada pa kažem, zašto ne!

P.S.

Nagradno pitanje: kako izgleda poznati "mosoraški" klin?