Sausalito

Dio nove penjačke paradigme: sladak, zavodljiv, miriše na Kaliforniju.

Pristupi stari, pristupi novi

Sv. Jure, stijena iznad Rupotina, poharana požarom s pećinom što je odgojila Mosoraše

Lutajući podno stijene u stvarnosti upletenih sjećanja zaključujem da ću ipak budan sanjati.
Poharanog li svjeta!

Karton

Jedno od prapočela "Mosoraškog pristupa"

Vrijeme kad se tražio klin više, "friend" bio mislena imenica, čokovi postojali kao ideja; vrijeme kajli (drveni klin, op.a.), bongova kao vlasništvo AO-a ( AO PD "Mosor"); vrijeme kad se pojas nije odmah imao, u Trstu je čekao potvrdu je li penjanje za tebe ili ne...
Gdje je nestala magija spajanja pukotina i klinova... ?
Znam, u bezličnom zvuku Makita ili Bosch bušilica i svrdla (spitova) što postaju sve deblji i deblji.

O tempora, o mores!

Come back

Mogao bih sada reći: "Bilo je dosta, prestat ću svojom voljom, a ne silinom životnih ...".
Ali, odlazit ću iznova, i opet i uvijek silinom životnih ...

Na izlazu iz "Come back"-a, 1979. (photo: J. Boko)

Ispisujem Plave gore, i očito, nije slučajno tipkovnica pod smjerom "Come back"-a na Kozjaku.
Kakve paralele života.
Smjer je poznat i dobio je ime po višestrukim pokušajima ispenjavanja. Klasik nad klasicima.
Bio je moj osmi smjer, pravo iz penjačke škole, ja i Boko ( Jasen Boko ) penjemo ga u dahu, tamo neke daleke 1979.

Vratit ću se skoro.

Forenzika na Klobuku

Razgurnuti koji grm i misterij razriješen

Lutao sam Klobukom, zamišljao kako penjem i riješio nepoznanice gdje se nalaze klasični smjerovi: "Smjer za Marinu Piljić" i "Što ću sada?

Svakako pogledajte na
www.plave-gore.com

Dalaj

Dalaj Marjan, u oceanu penjačkom napravio, a neki svjedočili, svoje prvo, samostalno ukapčanje, dvije godine poslije.

Uz prijatelja

Paklenica, jednom davno ...