utorak, 1. ožujka 2011.

Mosoraški klin

Moj prototip "bore" u stilu
mosoraškog klina
Nažalost, ne posjedujem ni jednu sliku mosoraškog klina.
Opisat ću ga jer bi za današnje generacije bila nevjerojatna pomisao korisiti ga za osiguranje a kamoli to i učiniti.
Bio je jednostavan, tijelo od bilo kakvog komada metala, s rupom na vrhu gdje je trebala biti umetnuta i zavarena 6 mm alka koja se, naravno, nikad nije stigla umetnuti već se pribjegavalo umetanju zamke od 6 mm nailonskog konopca kupljenog u "Brodomerkur"-u
( kao na slici lijevo ali zamka nije bila original kao ovdje ).
Redovno sam ih susretao na Kozjačkim smjerovima, više nego na Mosoru i pitao se kojem je luđaku padalo na pamet stavljati ih za međuosiguranje.
Ja sam se redovito u njih ukapčao, dobro su se uklapali u psihološku pripremu. Jesu li držali?


Nemam saznanja, nikad nisam pao na njih a, naravno da ne bi izdržali jer su bili poput osiguranja preko oštrice noža.
O tempora, o mores!
Zapravo, i moderna vremena s pojavom friend-ova i novih zaglavaka nisu psihološki napravila veliki odmak. U našoj vapnenačkoj stijeni često bi partner na osiguravalištu ili pri penjanju do mene, skupljao zaglavke što su samostalo stajali na užadi a friend-ovi mijenjali položaj i slabili svoju poziciji istim tempom kojim si napradovao u penjanju. A tek siromaštvo da bi se kupilo dovoljno firend-ova pa bi vagao staviti lil ne friend ovdje ili ga sačuvati za dalje pa takvim razmišljanjem do sidrišta.
Ovaj protip bore, nastao je prije 20-tak godina, istokario ga je moj ujak po originalnom modelu iz "Anđinog" smjera na Gredi ( jednom greda, uvijek Greda ).
Testni  je to primjerak što još uvijek stoji zabijen u stijeni nedaleko moje kuće, svjedok mladosti, vremena drukčijih no što sam ih radio donedavno.
I za kraj jedna mala tajna, u jeku svih projekata "Greda 2011", imam i ja svoj, "Projekt Greda 2013, a možda i kasnije",
budem li živ i zdrav!

Nema komentara:

Objavi komentar