 |
| Ilinac, penjački dragulj |
Opet imam nostalgične poglede na svoje alpinističke korijene.
"Odradio" sam danas lutanja po Ilincu, stijeni koja u svjetlu općeg oduševljenja Biokovom, dugim sportskim smjerovima biva neobjašnjivo zaboravljena.
Svojom veličinom, 250 metara barem i prosječnom dužinom smjerova od 6-7 dužina nije nimalo bezazlena. K tome većina smjerova su klasici, bez spitova.
Sjećam se prvih smjerova u njoj, zajedno s Franom Lukinovićem, bio sam prvi u nedirnutoj stijeni davne 1982. I nije počelo bajno, nogu mi je pritisnula ljuska moje veličine ali gledajući s današnje distance, završilo je bezazlenim odmorom od mjesec dana.
Frane je taj smjer u međuvremenu dovršio nazvavši ga "Revanš".
Danas, stijena Ilinca nudi preko desetak klasičnih smjerova i nekolicinu dugih sportskih smjerova.
Otkrijte ovu stijenu, penjite je, uživat će te u jutarnjoj svježini ljeta uz uvijet da do 10.30h budete van stijene. Po spuštanju kucnite o zvono na svetištu Leoplda Mandića sebi i drugima za blagoslov.
Današnja kondicijsko-nostalgična tura odigrala se dijelom po novouređenoj razglednoj stazi sv. Leopolda Mandića koja se proteže po starom putu koji je iz Zakučca vodio za Gata i priča o flori i fauni okolice.
Opet dobra preporuka za sat vremena kondicijske prirode uz obilje znoja, mirisa kadulje ...
Otkrijte ovu stijenu!
 |
| Sv. Jure, lijevo od Ilinca |
|
 |
| Uspavani središnji dio |
|
 |
| Sv. Jure, u šumi |
|
 |
| I ovoga ima, idila! |
|
 |
| Pogled na Visoke pole, Omiška Dinara |
 |
| Na ovakvim granama odmaraju se poskoci. Pazite! |
|
 |
| Autoportret |
|
 |
| Svetište Leopolda Mandića |
Nema komentara:
Objavi komentar